Kalinjingrad

Kalinjingrad (rus. izgovor [kəl’in’ingra't]) (Kaliningrad, ruski Калининград, do 1946. Königsberg [kø:'nisbεrk]), luka, grad i upravno središte Kalinjingradske oblasti, eksklava Rusije; 431 491 st. (2010). Leži na obalama rijeke Pregolje, nedaleko od njezina utoka u Kalinjingradski zaljev Baltičkoga mora. S predlukom Baltijsk povezan je 40 km dugim plovnim kanalom. Kalinjingrad je značajno industrijsko središte. Uz razvijenu metalnu industriju (tvornice lokomotiva, željezničkih vagona, građevinskih strojeva i lučkih uređaja) te brodogradnju, znatna je drvna, tekstilna, kemijska i prehrambena (riblje i mesne konzerve), a u novije vrijeme i automobilska industrija. Obradba i preradba jantara temelji se na bogatim ležištima jantara u okolici (najveća na svijetu). Kalinjingrad je i poznata ribarska luka. U toku II. svjetskog rata stradalo više od 90% zgrada; od arhitektonskih spomenika ističu se ostatci dvorca iz XIII. st., katedrala iz XIV. st. i druge crkve. Moderno izgrađeni Kalinjingrad nastavlja svoju kulturnu tradiciju; sveučilište, znanstveno‑istraživački institut za ribarstvo i oceanografiju Baltika, zoološki vrt i druge ustanove; na nekdašnjem sveučilištu Albertina (osnovano 1544., zatvoreno 1945) predavao je Imanuel Kant. Kalinjingrad je najveća pomorska baza Rusije na Baltičkome moru. Luka se u toku zime ne zaleđuje, pa ima veliko prometno i trgovačko značenje. Cestovna i željeznička mreža povezuju grad sa zaleđem; međunarodna zračna luka. U okolici klimatska lječilišta. – Njemački viteški red osnovao je 1255. utvrdu Königsberg, oko koje su se ubrzo razvili gradovi Altstadt (1286), Löbenicht (1300) i Kneiphof (1327), koji su se u trgovačkom smislu (članovi Hanze od 1340) suprotstavljali Gdańsku. Od 1525. do 1618. Königsberg je bio sjedište pruskih vojvoda, a nakon 1544., s osnutkom sveučilišta, kulturno i književno središte (u XVII. st.) za područje ist. Pruske i Litve (Königsberški pjesnički krug). God. 1724. Fridrik Vilim I. ujedinio je tri grada oko utvrde u jedinstveni grad Königsberg. Od 1701. do 1861. bio je krunidbeni grad pruskih kraljeva. Oko grada su 1843–64. bili podignuti jaki bedemi, koji su sve do 1920. kočili njegovo širenje izvan gradskih zidina. Nakon I. svjetskog rata doživio nagli gospodarski uspon. U II. svjetskom ratu, tijekom 1944., razoren je najveći dio staroga grada, dok je područje izvan gradskih zidina uništeno tijekom sovjetske opsade grada od siječnja do travnja 1945. Potsdamskim sporazumom, u kolovozu 1945., grad je s istočnim pruskim područjem (danas Kalinjingradska oblast) pripao SSSR-u koji mu je 1946. promijenio ime u Kalinjingrad (prema sovjetskom političaru M. I. Kalinjinu). U poslijeratnom razdoblju došlo je do znatnog iseljavanja njemačkog i naseljavanja ruskog stanovništva. Postao je važno vojno središte. S raspadom SSSR-a Kalinjingrad je s cijelom Kalinjingradskom oblašću postao teritorijalno odvojen od ostale Rusije (kao ruska eksklava). U pregovorima Rusije i EU postignut je 2002. okvirni sporazum o tranzitnim pitanjima, koji treba olakšati promet između Kalinjingradske oblasti i ostatka Rusije.